temelji imana u svjetlu suvremenog doba

Muhammed Kutb

Istine islama su vjecne i one se ne mijenjaju od kako su objavljene Poslaniku, s.a.v.s., pa sve do Sudnjeg dana. Njihov izvor je Allahova, dž.š., objavljena Knjiga i praksa Poslanika, s.a.v.s. Medutim, ulema muslimana svake generacije pojašnjava i komentariše te istine shodno stanju i prilikama u kojima se nalazi svaka generacija. Ulema uvažava novonastale situacije, upozorava na odstupanja i iskrivljenja koja su se desila u razumijevanju ili prakticiranju ovih istina, kako bi ostale kristalno jasne i potpuno ispravne u svakoj generaciji, bez ikakvih natruha i nepravilnosti.
Naša generacija potrebnija je spoznaje ovih istina od svih dosadašnjih generacija, zato što se islam danas našao u velikom gurbetu (postao nepoznanica) u srcima njegovih sljedbenika. Ovaj serijal ima za cilj da pojasni glavne temelje imana u svjetlu suvremenog doba i da ih na najefikasniji nacin približi covjeku današnjice. I u ovom nastavku govori se o prvom temelju imana, tj. o vjerovanju u Allaha, dž.š.

2 – Pripisivanje djeteta Svevišnjem Allahu:

'On vodu s neba spušta, pa Mi onda cinimo da pomocu nje nicu sve vrste bilja...' svaka biljka treba vodu i ništa iz zemlje ne izlazi bez navodnjavanja.

Zatim se u kontekstu detaljno razlaže spomenuta cinjenica:
'...i da iz njega izrasta zelenilo, a iz njega klasje gusto, i iz palmi, iz zametka njihova, grozdovi koje je lahko ubrati, i vrtovi lozom zasadeni, narocito masline i šipci, slicni i razliciti.'
Svakovrsno bilje nice nježno i zeleno, u svom pocetku veoma slicno, zatim postepeno raste i iz njega izlaze razliciti plodovi: žito, hurme, grožde, masline, šipci..., raznih oblika, boja i ukusa, pa cak i više od toga, svaka od tih vrsta ima više slicnih i potpuno razlicitih plodova.
Kada covjek u mašti sebi docara ovaj prekrasni prizor pun raznog bilja, njegova osjecanja se bude i on nastoji da što duže uživa u tom prelijepom prizoru.
Kur'anski kontekst zaista poziva u nešto takvo!

Na ovom mjestu kur'anski kontekst covjeka ne poziva da okusi spomenuto voce. Tek na drugom mjestu Kur'an poziva covjeka da uživa jeduci spomenuto voce:
'On je taj koji stvara vinograde, poduprte i nepoduprte, i palme i usjeve razlicita okusa, i masline i šipke, slicne i razlicite, - jedite plodove njhove kad plod dadu, i podajte na dan žetve i berbe ono na šta drugi pravo imaju, i ne rasipajte, jer On ne voli rasipnike.'
U spomenutom kontekstu Kur'an ne poziva covjeka da jede voce koje zrije, nego: 'Posmatrajte, zato, plodove njihove, kad se tek pojave i kad zru.' Posmatrajte ovu zadivljujucu ljepotu koju je dao Mudri Tvorac. Napunite svoje osjecaje i svoje bice ovom ljepotom, a zatim razmislite. Šta otkrivate u ovom predivnom prizoru? 'To je zaista dokaz za ljude koji vjeruju.' Svako ko taj prizor dobro promotri i o njemu razmisli nalazi nepobitne dokaze koji ga vode vjerovanju u Allaha.

Upravo u ovom trenutku, trenutku potpune aktiviranosti ljudske svijesti Kur'an izlaže zabludu nevjernika koja, nakon svega, izgleda tako isprazna i besmislena da je nemoguce da je covjekov razum prihvati.
'Nevjernici smatraju džinnove ravne Allahu, a On je njih stvorio.' Džinni su Allahova stvorenja, ali i pored toga mušrici ih smatraju Allahu ravnim!
'...i izmislili su, ne misleci šta govore, da On ima sinove i kceri.' Oni su izmislili sinove i kceri koje pripisuju Allahu, bez ikakva dokaza. Kakvo je to znanje koje rezultira ovakvim glupostima? 'Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onoga kako Ga oni opisuju!'
'On je stvoritelj nebesa i Zemlje!' Koji je sve to stvorio bez prethodng urneka. 'Otkud Njemu dijete kad nema žene, On sve stvara, i samo On sve zna.'

Kur'an ih pobija njihovom logikom: Kako da On ima dijete a nema supruge? Oni su, jednostavno, zaboravili da Mu izmisle suprugu koja bi Mu rodila te sinove i kceri!
Zatim, oni sami priznaju da je Allah tvorac svega što postoji, pa zašto da On sebi uzima sinove i kceri? Kakva je Njegova potreba za djecom, kada On, ako nešto hoce, samo kaže budi i ono biva? On je tvorac svega što se na Nebesima i na Zemlji nalazi. '...i samo On sve zna.'
Zatim dolazi posljednja opaska, nakon iznošenja dokaza u stvaranju i demanta zablude zalutalih, koja predstavlja svojevrstan trijumf:

'To vam je Allah, Gospodar vaš, nema drugog boga osim Njega, Stvoritelja svega; zato se Njemu klanjajte; On nad svim bdi!' To vam je Tvorac cije ste znakove stvaranja vidjeli. On je vaš Gospodar pored kojeg drugog gospodara nema. Zato samo njega obožavajte iskreno mu ispovijedajuci svoju vjeru. Nemojte Njemu nikoga ravnim smatrati, nikakvo dijete, niti bilo kakva božanstva.
On upravlja svime što postoji: 'On nad svim bdi!' 'Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire; On je milostiv i upucen u sve.' Do Njega pogledi na dunjaluku ne mogu doprijeti, a on sve poglede sa Svoje visine vidi. On zna sve o Svojim stvorenjima, cak i ono što oni misle i osjecaju, bilo da se radi o vjernicima ili o onima koji su u dubokoj zabludi.

'Oni govore: “Milostivi je uzeo dijete!’ – Vi, doista, nešto odvratno govorite! Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe što Milostivom pripisuju dijete. Nezamislivo je da Milostivi ima dijete, - ta svi ce oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Milostivog tražiti utocište! On ih je sve zapamtio i tacno izbrojio, i svi ce Mu na Sudnjem danu doci pojedinacno.'

3 – NIJEKANJE PROŽIVLJENJA

Jedna od najvecih zabluda predislamskih Arapa bilo je vjerovanje da Allah, dž.š., nije u stanju proživjeti umrle, nakon što umru i prašina postanu. Oni su toliko daleko otišli da su se cudili Poslaniku, s.a.v.s., kada im je govorio o proživljenju, te je to i u Kur'anu zabilježeno: '...dok oni koji ne vjeruju govore: “Hocete li da vam pokažemo covjeka koji vam predskazuje da cete, kada se sasvim raspadnete, zaista, ponovo stvoreni biti? Iznosi li on o Allahu laži ili je lud?”
Kur'an takvima objašnjava da je Allahova, dž.š., moc sveobuhvatna i da je ništa, na nebesima niti zemlji, ne može ograniciti, te da je Onaj koji je stvorio stvorenja prvi puta iz nicega u stanju da ih ponovo stvori. Zatim, Kur'an takvima ukazuje na primjere proživljenja u njihovom svakodnevnom okruženju iz kojih se jasno vidi proces izvodenja živog iz mrtvog. Onaj koji je u stanju da iz mrtvog izvede živo, sigurno je u stanju da, kada god hoce, proživi umrle i vrati ih u život:

'Kaf. Tako Mi Kur’ana slavnog, oni se cude što im je došao jedan od njih da ih opominje, pa, nevjernici, govore: “To je cudna stvar: zar kad pomremo i zemlja postanemo...? Nezamisliv je to povratak!” Mi znamo šta ce od njih zemlja oduzeti, u nas je Knjiga u kojoj se sve cuva. Oni, medutim, poricu Istinu koja im dolazi i smeteni su. A zašto ne pogledaju nebo iznad sebe? – kako smo ga sazdali i ukrasili i kako u njemu nema nereda! A Zemlju smo rasprostrli i po njoj nepomicna brda pobacali i dali da iz nje nice raznovrsno prekrasno bilje, da bi razmislio i opomenuo se svaki rob koji se Gospodaru svome obraca. Mi s neba spuštamo vodu kao blagoslov, i cinimo da, uz pomoc njenu, nicu vrtovi i žito koje se žanje i visoke palme u kojih su zameci nagomilani jedni iznad drugih, kao hranu robovima, i Mi njome oživljavamo mrtav predjel; takvo ce biti i oživljenje. Prije njih poricali su narod Nuhov, i stanovnici Ressa, i Semud i Ad, i narod faraonov, i narod Lutov, i stanovnici Ejke i narod Tubba; svi su oni poslanike lažnim smatrali i kaznu Moju zaslužili. Pa zar smo prilikom prvog stvaranja malaksali? Ne, ali oni u ponovno stvaranje sumnjaju.'

Ova ajeta govore o raznim aspektima Allahove, dž.š., nadnaravne moci koja sve stvara i mrtve oživljava. Nakon ovih cinjenica nijekanje proživljenja postaje izlišnom i potpuno nerazumno, te može poteci samo od onoga koji nije razuman.
Prvi ajet pocinje spominjanjem Kur'ana – Objave od Allaha Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., - koji poziva na Pravi put, ali nevjernici, zbog cije upute Kur'an i jeste objavljen, izražavju svoje cudenje cinjenicom da im je došao opominjac koji im govori o proživljenju, pa kažu: “To je cudno!' Oni se cude zato što ne vjeruju da ih Allah može proživjeti nakon što prašina postanu: 'Zar kad pomremo i zemlja postanemo...? Nezamisliv je to povratak!”
Zatim Kur'an potvrduje cinjenicu da Sveznajuci Allah zna svakog od njih ko umre i da se od tog znanja ništa ne gubi, te da kod Allaha postoji knjiga u kojoj je sve zapisano. To je odgovor na njihovu tvrdnju da kada umru i u prašinu se pretvore nestaje svki trag o njima. Oni misle ako se taj trag gubi kada su oni sami u pitanju, da se, isto tako, gubi i kod Allaha i da Allah nije u stanju da ga otkrije, a pogotovo da covjeka ponovo oživi.

U kontekstu im se, zatim, skrece pažnja na znakove u stvaranju iznad i oko njih. Ogromni nebeski svod iznad njih, te nepregledno prostranstvo zemlje sa brdima i usjevima ispred njih...
Kur'an, zatim, nabraja dokaze Allahove moci koja je u stanju iznova stvoriti i oživjeti. Voda koju Allah spušta s neba na zemlji uzrokuje nastajanje vocnjaka i plantaža koje daju korisne plodove za covjeka. Kišom Allah, dž.š., oživljava suhu zamrlu zemlju. Isto tako, Allah ce proživjeti mrtve. On ce ih izvesti iz zemlje kao što iz nje izvodi bilje i drvece. Proces oživljavanja je isti u oba slucaja. Onaj ko je u stanju uciniti prvo ucinit ce i drugo. Medutim, ljudi koji ne vide dalje od nosa nisu u stanju da shvate tu cinjenicu, te prihvataju prvi slucaj a drugi, koji je isti, odbacuju.

Dalje se pojašnjava da oni nisu jedini koji nijecu proživljenje. Prije njih su mnoga džahilijjetska društva to cinila. To je cinio narod Nuhov, vlasnici Ressa, Semud, Ad, faraon, Lutov i Šuajbov narod, te Tubba narod. Zatim upucuje upozorenje Arapima: Svi spomenuti narodi su nijekali proživljenje pa ih je Allah uništio i izvršio svoje prijetnje prema njima, pa ako oni nastave sa nijekanjem i njih ce, sigurno, od Allaha snaci isto ono što su doživjeli spomenuti narodi.

Kontekst se završava ukorom koji upucuje na nepobitnu cinjenicu: 'Pa zar smo prilikom prvog stvaranja malaksali?' Allah je, još davno, stvorio cijeli kosmos, a oni ga evo sada vide u potpunom skladu pred sobom, što jasno upucuje na velicinu Tvorca i Njegovu moc, pa kako, onda, mogu da sumnjaju u Njegovu moc proživljenja?!
'Elif-lam-mim-ra. Ovo su ajeti Knjige! A ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga istina je, ali vecina ljudi nece da vjeruje. Allah je nebesa, vidite ih, bez stubova podigao, i onda svemirom zavladao, i Sunce i Mjesec potcinio, svako se krece do roka odredenog; On upravlja svim i potanko izlaže dokaze da biste se uvjerili da cete pred Gospodara svoga stati. On je Zemlju ravnom ucinio i na njoj nepomicne planine i rijeke stvorio i od svakog ploda po par, muško i žensko, dao; On dan zastire nocu. To su doista dokazi ljudima koji razmišljaju. Na Zemlji ima predjela koji jedni s drugima granice i bašca ima lozom zasadenih, i njiva, i palmi sa više izdanaka i samo s jednim; iako upijaju istu vodu, plod nekih cinimo ukusnijim od drugih. To su doista dokazi ljudima koji pameti imaju. A ako se cudiš, pa - cudo su rijeci njihove: “Zar cemo, zaista, kad zemlja postanemo, biti stvoreni ponovo?” Oni ne vjeruju u Gospodara svoga; na njihovim vratovima bice sindžiri i oni ce stanovnici Džehennema biti, u njemu ce vjecno ostati.'

'...i Nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori: “Ko ce oživjeti kosti, kad budu truhle?” Reci: “Oživjece ih Onaj koji ih je prvi put stvorio; On dobro zna sve što je stvorio, Onaj koji vam iz zelenog drveca vatru stvara i vi njome potpaljujete.” Zar Onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar da stvori njima slicne? Jeste, On sve stvara i On je sveznajuci; i zaista On može, kada nešto hoce, samo za to rekne: “Budi!” – i ono bude.'

UCVRŠCIVANJE IMANA

Kur'an se ne zadovoljava samo pojašnjenjem ispravnog vjerovanja i pobijanjem svih vidova njihovog iskrivljavanja u džahilijjetskoj sredini, nego ide dalje i pojašnjava kako da se to ispravno vjerovanje u Jednog i Jedinog Allaha, dž.š., kome niko nije ravan i ništa nije slicno, ucvrsti. Najefikasniji kur'anski metod ucvrcivanja imana jeste opominjanje (savjetovanje): 'I nastavi savjetovati, savjet ce vjernicima, doista, koristiti.' (Ez-Zarijat, 55)

SREDSTVA UCVRŠCIVANJA IMANA U LJUDSKOJ NARAVI

1. Stalno podsjecanje na Allahovu, dž.š., velicinu koja je nemjerljiva i na njenu manifestaciju putem raznih pojava u covjeku i prirodi, kako bi se ljudsko srce smekšalo i potpuno predalo Allahu, dž.š.

2. Stalno podsjecanje na cinjenicu da je Allah, dž.š., neprestano sa covjekom, da ga vidi i prati svaki njegov korak. Zatim da ce ga na Sudnjem danu nagraditi ili kazniti shodno tim djelima. Na takav nacin bogobojaznost postaje satavnim dijelom covjekovih osjecanja i stalna crtica u njegovoj svijesti.

3. Kur'an upucuje ljudsko srce na stalno sjecanje i spominjanje Allaha, dž.š., u dobru i u poteškocama. Ukoliko mu je dobro, on se Allahu zahvaljuje na blagodatima, a ukoliko mu je loše, on Ga se sjeca da bi lakše podnio tegobu i nada se Njegovoj pomoci u prevazilaženju postojeceg stanja.

4. Kur'an navodi kazivanja koja ucvršcuju iman, kazivanja o vjerovjesnicima i njihovim iskrenim sljedbenicima koji su se strpili na nedacama i docekali Allahovu, dž.š., pomoc. Zatim, kazivanja o nevjernicima koji su uporno poricali istinu sve dok ih Allah, dž.š., nije uništio.

5. Kur'an, takode, istice lijepe osobine koje treba da krase vjernike i nagrade koje ih za to cekaju, kao i odbojne prizore nevjernika i njihovih osobina, i šta ih ceka na Sudnejm danu.
Kur'an stalno ponavlja ova znacenja kako bi se ona urezala u covjekovo pamcenje i kako bi svijest o Allahovoj prisutnosti bila stalno aktivna u covjekovom srcu. Na takav nacin covjek ne bi došao u situaciju da zaboravi na Allaha, njegova bi osjecanja bila ispravna i njegovo ponašanje pravilno. On bi postao iskren Allahov rob i Njemu blizak i na ovom i na buducem svijetu. Allah bi mu podario smirenost i srecu na ovom svijetu a na buducem Svoj Džennet i zadovoljstvo.
Nevest cemo samo nekoliko primjera u vezi s tim iz Kurana casnog, kao što je i bila naša dosadašnja praksa u ovoj knjizi:

1 - Stalno podsjecanje na Allahovu dž.š. velicinu znakove Njegove moci u svemiru i samom covjeku:
U prethodnim poglavljima spomenuli smo pojedine primjere Allahove dž.š. moci iz Kur'ana. Svi ti primjeri govore o Allahovoj, dž.š., neogranicenoj moci. Pojasnili smo da Kur'an spominje znakove Allahove, dž.š., moci u svemiru kada se obraca ljudskoj svijesti i covjekovom razumu i kada odgovara na sumnje nevjernika o pitanju širka, negiranju proživljenja, nijekanju postojanja Allaha, dž.š., ako postoji na Zemlji neko ko nijece Allahovo, dž.š., postojanje!

Prethodni citati dovoljni su u pojašnjenju cinjenice da Kur'an istice te znakove prilikom pojašnjavanja istinskog vjerovanja i njenog ucvršcivanja u ljudskoj naravi.
Medutim, mnoštvo spomenutih primjera u Kur'anu cini da se ne zadovoljimo iznesenim primjerima, iako su oni brojni, nego da iznesemo nove o kojima možeš sam razmišljati na osnovu prethodnih komentara. Veoma je bitno da znamo da Kur'an te primjere ne navodi kako bi to bile samo informacije koje se pohranjuju u ljudski razum i da se na taj nacin sve završava. Naprotiv, cilj konstantnog kur'anskog spominjanja tih dokaza u svemiru i ljudima je da te cinjenice stalno utjecu na ljudsko srce, a ne da se taj utjecaj svede samo na trenutno razmišljanje. Taj utjecaj treba da se smjesti u ljudskom srcu i ostane u njemu kako bi se iman u Allaha pretvorio u jaku crtu njegovog bica koja ce se direktno odražavati na njegovo ponašanje.
Šta vrijedi moja spoznaja da je Allah stvorio nebesa i zemlju i da u svemu što je na njima postoje nepobitni dokazi Njegove moci, ako se moje srce, poslije toga, okrene od spominjanja Allaha i pokornosti Njemu u svemu što je naredio i zabranio?!

Kakva je vrijednost moje spoznaje da je Allah jedan i da nema sudruga, te da je On Svojom moci stvorio svemir i u njemu nacinio sve te fenomene, ako se zatim uopce ne pitam, kada neki posao uradim, da li je tim djelom Allah, dž.š., zadovoljan ili nije?!
Naravno, takva spoznaja nema nikakvu vrijednost!
Arapi su u vremenu džahilijjeta znali da je Allah stvorio nebesa i zemlju i da je i njih stvorio. To je i Kur'an zabilježio: 'A da ih upitaš: 'Ko je stvorio nebesa i Zemlju?' – sigurno bi rekli: “Allah!' 'A ako ih zapitaš ko je njih stvorio, sigurno ce reci: “Allah!” Pa kuda se onda odmecu?' Medutim, oni i pored tog znanja nisu istinski obožavali Allaha. Oni su, pored Njega, druge bogove obožavali i radili suprotno onome što je On naredio. Zato im njihovo znanje uopce nije koristilo, njih Allah, dž.š., naziva džahilijjinima i kaže da ne znaju.
Allah, dž.š., od Svojih robova hoce da oni znaju Njegovu velicinu i moc kako bi Ga istinski obožavali i Njemu bili pokorni u svojim svakodnevnim postupcima. Zato ih neprestano podsjeca na Svoje znakove u svemiru, na Zemlji i u njima samima, kako bi njihova srca omekšala i u njima se iman nastanio, iman koji ce oni pretociti u stvarnost.

a) Znakovi stvaranja i stalne inovacije na nebesima i Zemlji:
'Dokaz im je mrtva zemlja: Mi joj život dajemo i iz nje nice žito koje oni jedu; Mi po njoj stvaramo bašce, palmike i vinograde, i cinimo da iz nje izvori izviru, - da oni jedu plodove njihove i od onoga što ruke njegove privrijede, pa zašto nece da budu zahvalni? Neka je hvaljen Onaj koji u svemu stvara pol: u onome što iz zemlje nice, u njima samima, i u onome što oni ne znaju! I noc im je dokaz: Mi uklanjamo dnevnu svjetlost i oni ostaju u mraku. I Sunce se krece do svoje odredene granice, to je odredba Silnoga i Sveznajuceg. I Mjesecu smo odredili položaj; i on se uvijek ponovo krece kao stari savijeni palmin prut. Nit’ Sunce može Mjesec dostici nit’ noc dan prestici, svi oni u svemiru plove.'

'A Zemlju smo prostrli i po njoj nepomicne planine razbacali i ucinili da na njoj sve s mjerom raste, i dajemo vam iz nje hranu, a i onima koje vi hranite. I ne postoji ništa cije riznice ne posjedujemo, a od toga Mi dajemo samo onoliko koliko je potrebno. Mi šaljemo vjetrove da oploduju, a iz neba spuštamo kišu da imate šta piti – vi time ne možete raspolagati.'
'Zar ne vidite kako je Allah sedam nebesa, jedno iznad drugog, stvorio, i na njima Mjesec svijetlim dao, a Sunce svjetiljkom ucinio? Allah vas od zemlje poput bilja stvara, zatim vas u nju vraca i iz nje ce vas sigurno izvesti. Allah vam je Zemlju ucinio ravnom, da biste po njoj hodili putevima prostranim.'

'Zar Zemlju posteljom nismo ucinili, i planine stubovima, i vas kao parove stvorili, i san vaš pocinkom ucinili, i noc pokrivacem dali, i dan za privredivanje odredili, i iznad vas sedam silnih sazidali, i svetiljku plamtecu postavili? Mi iz oblaka vodu obilno spuštamo i cinimo da uz njenu pomoc raste žito i bilje, i bašce guste.'
'Neka covjek pogleda u hranu svoju; Mi obilno kišu prolivamo, zatim zemlju pukotinama rasijecamo i cinimo da iz nje žito izrasta i grožde i povrce, i masline i palme, i bašce guste, i voce i pica, na uživanje vama i stoci vašoj.'
'Pa zašto oni ne pogledaju kamile – kako su stvorene, i nebo – kako je uzdignuto, i planine – kako su postavljene, i Zemlju – kako je prostrta?!'

b) Znakovi Allahove, dž.š., neogranicene moci u samim ljudima:
'Allah vas iz trbuha majki vaših izvodi, vi ništa ne znate, i daje vam sluh i vid i razum da biste bili zahvalni.'
'On od vode stvara ljude i cini da su rod po krvi i po tazbini. Gospodar tvoj je kadar sve.'
'To je onaj koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet, Silni i Milostivi, Koji sve savršeno stvara, koji je prvog covjeka stvorio od ilovace – a potomstvo njegovo stvara od kapi hude tekucine, zatim mu savršeno udove uoblici i život mu udahne, - i On vam i sluh i vid i pameti daje -, a kako vi malo zahvaljujete!'
'Reci: “Ovo je vijest velika, a vi od nje glave okrecete. Ja nisam ništa znao o melekima uzvišenim kada su se prepirali – meni se objavljuje samo da jasno opominjem” – i kad je melekima Gospodar tvoj rekao: “Stvoricu covjeka od ilovace.'

'On vas od jednog covjeka stvara – a od njega je drugu njegovu stvorio – i On vam je dao osam vrsta stoke; On vas stvara u utrobama matera vaših, dajuci vam likove, jedan za drugim, u tri tmine. To vam je, eto, Allah, Gospodar vaš, Njegova je vlast, nema boga osim Njega, pa kuda se onda odmecete?'
'Nek covjek pogleda od cega je stvoren! Stvoren je od tekucine koja se izbaci, koja izmedu kicme i grudi izlazi.'